Već više od godinu dana svemirski teleskop James Webb ne prestaje nas iznenađivati. Ovaj teleskop nastavio je pomagati znanstvenoj zajednici da razotkrije enigme svemira. Tijekom jedne od svojih najnovijih avantura, uspio je snimiti intrigantnu strukturu smještenu u jednom od najprepoznatljivijih zviježđa na nebu, daleko od našeg Sunčevog sustava. Riječ je o rađanju zvijezde u Orionu.
Rođenje zvijezde u Orionu
Svjedoci stvaranja zvijezda doista su nesvakidašnji. Glavni fokus ove vijesti je izvanredna struktura poznata kao HH212. Smješten unutar zviježđa Orion, služi kao dokaz sposobnosti teleskopa James Webb. Iako se porod smatra jednim od najintenzivnijih ljudskih iskustava, posljedice rođenja zvijezde jednako su impresivne. Ovaj fenomen iznenađujuće prikazan unutar regije Herbig-Haro, točnije u strukturi HH212, koja se može promatrati samo u infracrvenom spektru svjetlosti.
Smještena otprilike 1.200 svjetlosnih godina od našeg planeta, u središtu HH112, nalazi se protozvijezda koja je gotovo neprimjetna golim okom. Ova protozvijezda Star je jedva 50.000 godina, što se može usporediti s bebom u ljudskim okvirima. Iako se može činiti jednostavnim, ima potencijal postati zvijezda masivna poput našeg Sunca. Da biste bolje razumjeli te procese, možete istražiti kako zvijezde nastaju i različite faze njihova razvoja u člancima koji se odnose na zvijezde veće od Sunca.
James Webb snima rođenje zvijezde u Orionu
2023. godina nije značila otkriće HH112, budući da su ga od 1993. identificirali astronomi sa zvjezdarnice Mauna Kea koristeći NASA-in infracrveni teleskop. Međutim, teleskop James Webb uveo je razinu složenosti u naša promatranja ove strukture koja je prije bila nedostižna. Sposobnost otkrivanja detalja na različitim valnim duljinama omogućuje dublje razumijevanje ovih fenomena. Za više informacija možete posjetiti stranicu posvećenu zašto zvijezde svjetlucaju i razumjeti kako promatranje u različitim rasponima pomaže dešifrirati te tajne kozmosa.
Prema profesoru Marku McCaughreanu, višem savjetniku ESA-e, posljednja je slika kompilacija šest različitih valnih duljina i deset je puta točnija od bilo koje prethodne slike. Nadalje, on navodi da:
Otkriće HH112 uočen je više puta korištenjem sve naprednije tehnologije, kao što su veći teleskopi, bolje infracrvene kamere i slike veće rezolucije. Međutim, slike Jamesa Webba nadmašile su sva dosadašnja opažanja. Iako je struktura HH112 ogromna, duga 2,3 svjetlosne godine, zvijezda ostaje skrivena od pogleda. Može se otkriti samo tvar koja se oslobađa u obliku mlaznica koje pokreću suprotni smjerovi.
Osim toga, lučni udari se mogu vidjeti kako se kreću prema van kao udarni valovi od zvijezde. Uobičajeno je da svaki materijal koji zvijezda ne potroši formira akrecijski disk i kruži oko njega, što će u dalekoj budućnosti dovesti do nastanka asteroida, planeta i kometa.
Značajke teleskopa James Webb
Svemirski teleskop James Webb je svemirski opservatorij dizajniran za istraživanje svemira na infracrvenim valnim duljinama. Njegovo ime odaje počast NASA-inom administratoru Jamesu E. Webbu, koji je odigrao presudnu ulogu u američkom svemirskom programu tijekom 1960-ih. James Webb je međunarodna suradnja NASA-e, Europske svemirske agencije (ESA) i Kanadske svemirske agencije (CSA).
S primarnim zrcalom promjera 6.5 metara, James Webb znatno je veći od svog prethodnika, svemirskog teleskopa Hubble. Ovaj teleskop dizajniran je za proučavanje kozmičkih objekata u infracrvenom zračenju, što mu omogućuje promatranje područja svemira koje je teško proučavati vidljivim svjetlom. Infracrveno je posebno korisno prodrijeti kroz oblake kozmičke prašine i promatrati hladne objekte, poput formiranja planeta i novorođenih zvijezda.
Lansiranje Jamesa Webba predstavlja prekretnicu u istraživanju svemira i astronomiji jer se očekuje da će otkriti nove uvide u formiranje zvijezda, udaljene galaksije, atmosferski sastav egzoplaneta i druge intrigantne kozmičke fenomene. Njegov položaj u točki L2 Lagrange, otprilike 1.5 milijuna kilometara od Zemlje, Omogućuje da teleskop ostane hladan i pruža stabilna i detaljna promatranja.
James Webb je ključni instrument u unapređenju našeg razumijevanja svemira, a očekuje se da će njegova otkrića i opažanja značajno utjecati na različita područja astronomije i astrofizike.
Mogućnosti teleskopa
Svemirski teleskop James Webb isticao se svojim velikim doprinosom astronomskoj znanosti od svog nastanka. Ovo su neke od njegovih mogućnosti:
- Promatranje dalekih galaksija: Zahvaljujući sposobnosti otkrivanja infracrvenog zračenja, James Webb moći će proučavati daleke galaksije i promatrati kozmičke događaje koji su se dogodili nedugo nakon Velikog praska. To će znanstvenicima omogućiti bolje razumijevanje nastanka i evolucije galaksija kroz povijest svemira.
- Karakterizacija egzoplaneta: Teleskop će igrati ključnu ulogu u proučavanju egzoplaneta, planeta koji kruže oko zvijezda izvan našeg sunčevog sustava. Analizirajući svjetlost koja prolazi kroz atmosferu ovih egzoplaneta, teleskop će pružiti informacije o njihovoj kemijski sastav i atmosferski uvjeti, što bi moglo uključivati indikacije mogućih biopotpisa.
- Istraživanje formiranja zvijezda: Ovaj teleskop omogućuje astronomima promatranje područja u kojima nastaju zvijezde i detaljno proučavanje procesa. To uključuje proučavanje molekularnih oblaka i protoplanetarnih diskova, pružajući vrijedne informacije o tome kako se zvijezde i planetarni sustavi rađaju i razvijaju.
- Istraživanje hladnih i tamnih objekata: Zahvaljujući svojoj sposobnosti promatranja u infracrvenom području, James Webb može prodrijeti kroz oblake kozmičke prašine i proučavati hladne objekte koje je teško otkriti na vidljivim valnim duljinama. To uključuje promatranje smeđih patuljaka, objekata koji se nalaze između zvijezda i planeta u smislu temperature i mase.
- Istraživanje atmosfere planeta Sunčevog sustava: Iako je James Webb prvenstveno dizajniran za promatranja izvan našeg Sunčevog sustava, također će se koristiti za proučavanje objekata unutar njega. Na primjer, omogućuje nam detaljnu analizu atmosfere planeta u našem Sunčevom sustavu, kao što su Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.
