Zemljin prirodni satelit, poznatiji kao Mjesec, prati eliptičnu putanju oko našeg planeta brzinom od 3.680 kilometara na sat, prema Nacionalnoj aeronautičkoj i svemirskoj upravi ili NASA-i. U nedostatku atmosfere, Mjesec doživljava ekstremne fluktuacije temperature, u rasponu od -184 stupnja Celzijusa tijekom njegove noćne faze do užarenih 214 stupnjeva Celzijusa kada je obasjan Suncem. Postoje studije koje sugeriraju da je Mjesec pretrpio globalno okretanje plašta i da je danas okrenut naglavačke.
Znanje o mjesecu
Od svih nebeskih tijela u svemiru, naše znanje o Mjesecu nadmašuje znanje o bilo kojem drugom. Među mnogim dosad provedenim istraživanjima neka su otkrića važnija od drugih, uključujući otkriće kratera ispunjenog ledom na tamnoj strani Mjeseca.
U nedavnoj objavi u znanstvenom časopisu Nature pojavilo se zapanjujuće otkriće da je Mjesec doživio značajnu transformaciju, okrenuvši se "naglavačke". Renomirani stručnjaci uočili su naizgled običnu transformaciju koja je, pomnijim ispitivanjem, otkrila njezinu gravitacijsku nestabilnost, što je izazvalo značajno uzdizanje plašta i nakupljanje ilmenita koji je potonuo unutra.
Iako postoji sigurnost oko ovog saznanja, dokazi ostaju samo geokemijski, tako da su fizički dokazi potrebni za potvrdu hipoteze koja se već čini kao potpuna stvarnost, s obzirom na uznemirenost plašta.
Prema znanstvenicima, navedeno tumačenje Mjesečevog prevrtanja podupire sličnost uočenog uzorka, magnitude i dimenzija gravitacijskih anomalija, kao i prisutnost nakupljenog ilmenita.
Prema National Geographicu, stručnjaci Weigang Liang i Adrien Broquet potvrdili su nalaze koje je prethodno objavio časopis Nature, pružajući opipljive dokaze integracijom gravitacijskih inverzija i geodinamičkih modela. Međutim, Njegov argument navodi da je prije prisutnosti Mjesečevih mora kao što su Serenitatis i Humorum, Mjesec doživio neobičan fenomen u kojem se činilo da je "naopačke".
Mjesec se okrenuo i danas je naopako
Postoje brojne hipoteze o podrijetlu Mjeseca, ali prevladavajuća teorija sugerira da je naš prirodni satelit nastao od nebeskog tijela veličine Marsa prije više milijuna godina.
Nakon sudara s našim planetom, neobičan objekt izbacio je važan dio svog sastava, ostavljajući izbačeni materijal lebdeći u svemiru, okružujući Zemlju. Tijekom vremena,Zviježđe Raka Također se može vidjeti u odnosu na nebeska tijela koja okružuju naš planet i Mjesec.
Prema UNAM Gazetteu, kamen sa Zemlje odbačen je u svemir nakon sudara s velikim meteoritom, otkrivajući postojanje portala između Mjesečevih stijena.
Sve teme o kojima se danas raspravlja imaju golemu važnost u lunarnoj povijesti, posljedično proširujući naše razumijevanje našeg nebeskog susjeda, Mjeseca. Tema od posebnog interesa je postojanje golemih naslaga rastaljenog kamena.
Kako je došlo do obrata
Mjesec, nebeski entitet koji se pojavio prije otprilike 4.500 milijardi godina, svoje postojanje duguje kataklizmičkom događaju u kozmosu. Ovaj događaj uključivao je kolosalan sudar između Zemlje i protoplaneta slične veličine kao Mars, što je rezultiralo izbacivanjem krhotina koje su se na kraju spojile i formirale Mjesec. Međutim, ovaj početni događaj bio je jednostavno početak niza izvanrednih geoloških transformacija. Kako je vrijeme prolazilo, mladi Mjesec je progutao golemi ocean rastaljenog kamenja, koji se postupno skrućivao i formirao mjesečev plašt i koru.
No priča nije završila hlađenjem magme. Gusti slojevi ilmenita, minerala bogatog titanom, formirani su povrh manje gustih slojeva duboko unutar Mjeseca. Ovaj je raspored bio gravitacijski nesiguran i na kraju je rezultirao fenomenom poznatim kao "globalnog prevrtanja plašta", što je uzrokovalo kolaps nakupina ilmenita u lunarnoj unutrašnjosti.
Stručnjaci kao što su Weigang Liang i Adrien Broquet pridonijeli su studiji koja predstavlja uvjerljive empirijske dokaze o ovom fenomenu. Integracijom gravitacijskih preokreta i geodinamičkih modela, znanstvenici su uspješno povezali linearne gravitacijske anomalije u području lunarne marije s ostacima nakupina ilmenita koji su se dogodili nakon preokreta. Planet Jupiter, na primjer, utječe na mnoge dinamike Sunčevog sustava i također može biti neizravno povezan s događajima na drugim nebeskim tijelima.
Uočene osobitosti nisu beznačajne neobičnosti, već tvore precizan geometrijski raspored koji se savršeno usklađuje s uzorcima predviđenim za ostatke ilmenita. Otkrivanje tih suptilnih odstupanja u gravitacijskom polju Mjeseca bilo moguće zahvaljujući NASA-inoj misiji GRAIL, koji je od 2011. do 2012. neumorno kružio oko našeg nebeskog susjeda.
Analizirajući podatke, istraživači ne samo da su dobili preciznije razumijevanje o tome kako su unutarnje komponente Mjeseca raspoređene, već su također odredili kronološki slijed tih događaja. Pretpostavlja se da se sloj ilmenita taložio prije formiranja bazena Serenitatis i Humorum, što ukazuje da je ovaj događaj vjerojatno prethodio i potencijalno potpomogao vulkansku aktivnost koja je trenutno vidljiva na površini Mjeseca.
Moguće implikacije i područja za buduća istraživanja
Otkriće prevrtanja Mjesečevog plašta ima važne implikacije za razumijevanje geološkog razvoja Mjeseca. Osim toga, ovaj fenomen ima potencijal pružiti nove uvide u druge nebeske entitete koji dijele usporedive atribute.
Ovo konkretno istraživanje naglašava važnost svemirskih misija i globalne suradnje u istraživanju svemira budući da pruža vitalne informacije koje ne samo da poboljšava naše razumijevanje kozmosa, već i produbljuje naše dugogodišnje spletke s našim satelitom.
Istraživanja Mjeseca koja su u tijeku neprestano izazivaju naše unaprijed stvorene predodžbe i poboljšavaju naše razumijevanje svemira. Sa svakim novim otkrićem sve smo bliže razotkrivanju enigmi svemira, pokazujući da čak i naše susjedno nebesko tijelo, Mjesec, sadrži mnoštvo neispričanih priča.
